Ažurirano 18.03.2016

Pošaljite i vi vaše fotografije

product

|

Predivni krajevi

product

................

|

Uživajte

product

|

Vidojevica


Vidojevica
Vidojevica je planina u jugoistočnom delu Srbije u blizini Prokuplja. Pripada Rodopskim planinama. Najviš vrh je Bandera visok 1155 metara. Od Pasjače je odvaja prevoj Beli kamen, kojim prolazi put Prokuplje-Bojnik. Izgrađena je od metamorfnih kristalastih škriljaca. Na vrhu planine nalazi se Astronomska opservatorija. Planina je prekrivena šumom i pašnjacima.

Rgajska planina


Rgajska planina
Jugozapadno od Vidojevice nalazi se Rgajska planina. Razdvaja ih Mrljačka reka. Na jugozapadu se nalazi Sokolovica, na jugu je Žitni Potok i Pusta reka. Izgrađena je od starih kristalastih škriljaca.

Radan


Radan
Radan planina se nalazi na mestu gde se Dinaridi sučeljavaju sa Rodopima (Rodopska ili Srpskomakedonska masa), što je od značaja za raznovrsnost njegovog reljefa, složenost geološkog sastava i tektonskih odnosa. Nastala je rasedanjem, pripada rodopskim gromadnim planinama i sastavljena je od magmatskih stena, pre svega andezita i vulkanogenih sedimenata. Nalazi se jugoistočno od Kuršumlije, zapadno od Lebana i Leskovca, a južno od Prokuplja. Razlikujemo Radan planinu u užem smislu i Radan planinu u širem smislu. Radan planinu u užem smislu čine Majdan planina, Ravna planina i Petrova gora. Pod Radan planinom u širem smislu podrazumevamo i Sokolovicu, Prolomsku planinu i Arbanašku planinu. Severno od Prolom banje u pravcu Kuršumlije prostire se Sokolovica sa najvišim vrhom Radulovac (1050 m). Prolomsku planinu (Sokolov vis 1370 m) sa severa graniči dolina Prolomske reke, a prevoj Gajtanska vrata deli Prolomsku planinu od Radana. Južno od sela Arbanaška, istočno od Prolom banje i severno od Radan planine nalazi se Arbanaška planina (Vijogor 1128 m).
Prostor Radan planine se nalazi u južnoj Srbiji u opštinama Lebane, Bojnik, Medveđa, Kuršumlija i Prokuplje. Pripada južnom Pomoravlju u širem smislu. Obuhvata delove gornjih delova slivova Toplice, Puste reke i Jablanice. Izdužen je pravcem SZ-JI.

Pasjača


Pasjača
Prostire se između Vidojevice na zapadu, Toplice sa Prokupljem na severu, Puste reke na istoku i jugu. Pripada grupi starih rodopskih planina, u geološkom sastavu preovlađuju kristalasti škriljci.

Mojsinjska planina


Mojsinjska planina
Mojsinjska planina se nalazi u središtu Srbije, na području opštine Ćićevac na nekoliko kilometara od autoputa Beograd – Niš, kada se krene prema Kruševcu. Nalazi se severoistočno od Kruševca, južno od mesta na kojem se sastaju Zapadna i Južna Morava. Sastavljena je pretežno od jako metamorfisanih kristalastih škriljaca. Zbog visine manje od 500 metara ne spada u planine.

Mali Jastrebac


Mali Jastrebac
Jastrebac je prevojem Grebac podeljen na Veliki i Mali Jastrebac. Istočno od Grepca je Mali Jastrebac sa najvišim vrhom Kupinjak (946 m). Sastavljen je uglavnom od paleozojskih metamorfnih gnajseva koje mestimično probija granit.

Lepa Gora (Požar)


Lepa Gora (Požar)
Prostire se između Kopaonika na zapadu, Jastrebca na severoistoku, Toplice na istoku. Na nekim kartama se za ovu Rodopsku planinu koristi naziv Požar. Geološki sastav je raznovrstan, prisutni su dijabazi, serpentinisani peridotiti, kristalasti škriljci i krečnjaci od kojih je izgrađen i najviši vrh.

Kukavica


Kukavica
Kukavica je planina koja se nalazi zapadno od Vladičinog Hana, severno od Vranja i južno od Leskovca i padine joj se protežu do ovih gradova. Prostire se na jugoistoku Srbije na levoj obali Južne Morave Pčinjskom i Jablaničkom okrugu. Prema zapadu je ograničena rekom Veternicom. Spada u rodopske planine, u geološkom sastavu preovlađuju stare metamorfne i magmatske stene. Najviši vrh je Vlajna (1442 m), a slede ga Valjovska čuka (1207 m), Tumba (1192 m), Furnište (1370 m), Tikva (1405 m), (1327 m), Bukovska čuka (1386 m) i Orlova čuka 1306 m). Venac ovih vrhova, sa dolinom Goleme reke, deli planinu na dva dela – severni, strmiji, deo je bez naselja dok se na južnom, blažem, delu javljaju sela. Na južnom delu planine, iznad Vranja, uzdižu se dva vrha Oblik (1310 m) i Grot (1327 m). Zbog svojih pravilnih, kupastih, oblika ova dva vrha planine Kukavice se ponekad navode kao zasebne planine. Kukavica je u pokrivena gustom šumom. Nekada stočarski kraj, Kukavica je imala brojna pašnjake koje je, sredinom XX veka, vojska pošumila borom, smrčom i jelom. Tako se sadapored guste listopadne, uglavnom bukove, javljaju i delovi četinarske šume, dok su se pašnjaci zadržali u blizini naselja. Bogat biljni svet uslovljen je bogatstvom vode koje na Kukavici ima na pretek. Mnoštvo izvora, potoka i rečica se spušta sa svih strana planine.

Kravarska planina


Kravarska planina
Nalazi se severno od Golaka i može se smatrati njegovim severnim ogrankom. Na zapadu je Mala Kosanica, na severu i istoku je Velika Kosanica.

Jastrebac (Veliki Jastrebac)


Jastrebac (Veliki Jastrebac)
Nalazi se južno od Kruševca i zapadno od Niša. Jastrebac je rodopska planina istočno od dinarskog Kopaonika. Jastrebački horst je uporednički izdužen 45 km i čine ga Veliki i Mali Jastrebac izgrađeni od škriljaca. To je planina srednje veličine, kako po visini (najviši vrh Velika Đulica visok je 1491 m), tako i po prostoru koji zauzima. Prostorno je nekako uokviren u trouglu koji čine reke: Rasina, Zapadna Morava, Južna Morava i Toplica. Njegov glavni greben ima pravac istok-zapad, ali zbog položaja koji zauzima u odnosu na obe Morave i njihove pritoke može se uočiti i poprečni greben koji, u stvari, predstavlja vododelnicu slivova ovih velikih reka. Ova deoba je sasvim jasna istočno od Stracimira. Glavni greben od Stracimira se proteže na istok preko Svetle stene, Velike Đulice, Pogleda i Kupinjaka i spušta se u dolinu Južne Morave. Poprečni od Stracimira se proteže na sever preko Krsta, Zmajevca i Mojsinjske planine i spušta se u sastav Južne i zapadne Morave kod Stalaća.
Jastrebac je vrlo stara planina. Postojao je još u tercijaru i izdizao se iz tercijarnog mora kao veliko ostrvo. U vreme nastajanja Alpa, Karpata i Dinarida dogodile su se velike promene na njemu: izdigao se središni deo, a severni i južni su se spustili. Geološki sastav je raznovrstan, preovlađuju nisko metamorfisani škriljci, magmatski grandioriti i klastične sedimentne stene. Obrastao je uglavnom bukovom šumom, smatraju ga jednom od najšumovitijih planina Srbije.

Goljak


Goljak
Planina Goljak na granici uže Srbije i Kosova diže se iznad Sijarinske banje. Prostire se na istok do reke Veternice preko koje je Kukavica. Zapadno je kosovska planina Prugovac, severno Jablanička kotlina. Južno je Kosovsko pomoravlje. Geološki sastav je raznovrstan, preovlađuju graniti i gnajsevi.

Crna gora (Skopska)


Crna gora (Skopska)
Nazivaju je i samo Crna gora, to je srednje velika planina na severu Makedonije. U Srbiji se prostire duž administrativne granice Kosova, između Žegligova i Kosovskog Pomoravlja, to jest između Preševa na istoku i Gnjilana na zapadu. Na severu se prostire do Končuljske klisure. Severno od Crnog vrha pa sve do Končuljske klisure planina se naziva i Ostrovica.

Željin


Željin
Na desnoj strani ibarske klisure, između reka Jošanice, Gokčanice i Rasine nalazi se planina Željin. Najviši vrh je Željin (1784 m) je kupa elipsastog oblika koja se izdiže nad gustim šumama. Severno se
nalazi Ravna planina kojom su spojeni Željin i Goč. Na severu je još i Studena planina, a na jugu je Kopaonik. U podnožju planine nalazi se Jošanička banja. Nastala je rasedanjem stare rodopske mase, sastavljena od stena paleozojske starosti preko kojih leže tercijarni i kvartarni sedimenti, peskovi i gline. Planina je pod šumom, osim u blizini Ibra gde je dosta ogoljena.

Žaračka planina


Žaračka planina
Žaračka planina (1051 m) pripada kopaoničkoj grupi, prostire se do Ibra na zapadu, do Gokčanice i Ibra na jugu i jugoistoku, a na severu se preko Popove reke vezuje za Studenu planinu. Nalazi se istočno od varošice Ušće.

Studena planina


Studena planina
Nalazi se južno od Stolova, zapadno od Ravne planine, severno od Željina, istočno od Ibra. Od Stolova Studenu planinu odvaja Gvozdačka reka, koja od sela Brezne postaje Brezjanska reka. Zapadna granica je reka Ibar, dok se na jugu obronci ove planine spuštaju do sela Gokčanica. Sa istočne strane Velika livada razdvaja Studenu planinu od Ravne planine, a severoistočno se nalazi Goč. Pruža se, uglavnom, od zapada ka istoku na dužini od oko 15km. Sa severa je ograničena dolinom Brezanske reke, a sa juga Gokčanicom. Na Studenoj su vrhovi: Cvetalica (1056 m), Kavgalija (1356 m), Karaula (1352 m), i Krš (1256 m). Planinski greben je travnata poljana, oko vrha Cvetalice prisutan je narcis u narodu poznat i kao kaloper.
Severne strane te planinske grede su pretežno pod šumom, južne su obešumljene i tu je razvijeno stočarstvo.

Stolovi


Stolovi
Planina se nalazi jugozapadno od Kraljeva, između Ibra, Ribnice i Brezanske reke. Sa nje se u svim pravcima razilaze pritoke pomenutih reka, koje su dubokim dolinama raščlanile planinu na dugačke grebene i kose i dale joj u celini zvezdast oblik. Glavni planinski greben je stolastog oblika dužine oko 12 km na pravcu sever-severozapad-jug-jugoistok, sa najvišim vrhom Usovicom (1375 m) u severozapadnom delu. Ozren (956 m) je nastavak Stolova prema severu. Sa Stolovima se veže od vrha Karaula (904 m) prema Čikeru (1324 m) preko Erskih livada (961 m). Većim delom je pod gustom šumom. Zapadni obronci Stolova formiraju istočni deo Ibarske klisure, a na njima se nalazi i tvrđava Maglič.

Ravna planina


Ravna planina
Prostire se između Studene planine na zapadu, Goča na istoku i severu, Željina na jugu. Najviši vrh ove planine kopaoničke grupe je Crni vrh (1543 m). Do planine se stiže iz pravca Goča ili od Polumira iz doline Ibra, kao i dolinom Ribnice iz pravca Kraljeva.

Kopaonik


Kopaonik
Poznat je i kao Srebrna planina. Zbog rudnog bogatstva i raznovrsnosti nazivaju ga i srpski Ural. To je jedna od najprostranijih planina Srbije i prostire se istočno od Ibra. Pruža se od severozapada ka jugoistoku dužinom od oko 75 km, dosežući u srednjem delu širinu od oko 40 km. Jedan njegov deo jezaštićena zona pod imenom Nacionalni park Kopaonik u okviru koga postoji 12 rezervata biljnih i životinjskih vrsta, a na njemu se nalazi i najveći skijaški centar u Srbiji. Njegov najviši vrh je Pančićev vrh sa 2017 m nmv. na kome se nalazi mauzolej čuvenog srpskog prirodnjaka po kome je dobio ime, oko koga se nalazi baza vojske Srbije. Ceo masiv je dobio naziv po velikom rudnom bogatstvu koje je na njemu eksploatisano još od srednjeg veka, a na njegovom širem prostoru je smešten čitav niz kulturno-istorijskih spomenika iz perioda od XII do XV veka.
Ranije je smatran Rodopskom, sada se svrstava u dinarske planine jer je njegovo granitno jezgro mlađa, tercijarna intruzija. Sa svih strana je omeđen rasedima te ima karakter horsta. Srednji deo je prostrana fluvijalna površ Ravni Kopaonik, zatalasana visoravan, oko koje se dižu Suvo Rudište sa Pančićevim (Milanovim) vrhom (2017 m) na kome je Pančićev mauzolej, Karaman (1936 m), Gobelja (1834 m). Jugoistočno od Suvog Rudišta greben Kopaonika je sužen i raščlanjen u niz plastastih uzvišenja: Čardak (1590 m), Šatorica (1750 m) i Oštro koplje (1789 m), između kojih su široke presedline. Na ogolićenim obodnim delovima planine prisutna je recentna erozija sa ekscesivnim karakterom. Od Ravnog Kopaonika odvaja se njegov istočni ogranak sa spuštanjem na prevoj Mramor (1140 m), zatim se penje ka Velikoj ogledni (1359 m) i talasastim grebenom Vrata (1072 m), završava sa Javorcem i njegovim vrhom Žurla (869 m), spuštajući se strmo u Jankovu klisuru koja ga odvaja od planine Jastrebac.

Goč


Goč
Planina se prostire južno od Zapadne Morave iznad Vrnjačke Banje. Nalazi se u sklopu severnokopaoničkih planina. Pruža se u pravcu zapad—istok oko 10 km. Najviši vrh je Ljukten 1216 m. Najviši deo je sastavljen od kristalatih škriljaca, a sa strane znatnim delom i od serpentina. Na Goču je izvorište mnogih potoka i rečica koje otiču prema Zapadnoj Moravi na severu i Rasini na jugu. Površina Goča obrasla je bukovom i jelovom šumom, hrastom kitnjakom, brezom, javorom; po biljnom svetu smatra se jednom od najbogatijih planina Srbije.

Baba


Baba
Baba (953 m) je planina kopaoničke grupe koja se prostire severno od Studene i Ravne planine, zapadno i jugozapadno od Goča i istočno i jugoistočno od Stolova. Omeđena je tokovima Gvozdačke reke na jugu, Brezanske reke na istoku i Sokolje na severu.

Vlašić


Vlašić
Vlašić je brdo u zapadnoj Srbiji, između reka Velike Cernice, Jadra i Tamnave, sa vrhovima od 424 do 462 metra. Niži je ali i duži od Cera, ima dinarski pravac pružanja. Podnožjem i preko njega vode drumovi Loznica—Valjevo, Šabac—Ljubovija i Šabac—Osečina. Većim delom je obraslo listopadnom šumom. Zbog visine niže od 500 metara ne može se smatrati planinom.

Suvobor


Suvobor
Planina Suvobor (864 m) sa Rajcem najistočnija je Valjevska planina. Nalazi se između Ljiga, Gornjeg Milanovca i Mionice. Na istoku je planina Rudnik, a na zapadu Maljen. Ima elemente kraškog reljefa, ali su znatni delovi izgrađeni od serpentina. Predstavlja hidrografsko čvorište između pritoka Zapadne Morave i Kolubare. Prekriven je mladim hrastovim šumama (u uvalama) i šumskim kulturama četinara koje pokrivaju njegov najveći deo. Na lokalitetu Ravna gora je bukova šuma koja je opasana vodotokom Grab. Unutar nje se nalazi Mokra pećina koja je jedno od izvorišta Graba. Rajac (848 m) zbog svojih posebnih odlika i prostora kojeg zauzima neki (neopravdano) smatraju posebnom planinom.

Sokolska planina


Sokolska planina
Spada u grupu podrinjskih planina zapadne Srbije. Okružuju je planine Jagodnja na zapadu i Medvednik i Orovička planina na istoku. Sokolska Planina, najduži planinski venac rađevinsko- jadranskog Podrinja, diže se jugoistočno od Krupnja. Omeđena je tokovima Drine i Uzovnice na zapadu, Ljubovije na jugu i Krive reke, Bogoštice na severoistoku, a odvaja Rađevinu od Azbukovice. Granicu između Sokolske planine i Jagodnje čini Vukova reka. Sokolska planina se pruža dinarski od Šapca (923 m) i Mačkovog Kamena (843 m) do Proslopa na jugoistoku. Spada u niže planine, sa najvišom tačkom Rožanj (973 m). Vrhovi su travnati i bez šume. Planina je razgranata sa plećatim, skoro zaravnjenim vencem. Dugačka je oko 25 km, a široka od 10 do 15 km. U geološkom sastavu prisutni su krečnjaci u višim delovima planine, dok se silikatne stene nalaze ispod krečnjaka po padinama i dubodolinama.

Rožanj


Rožanj
Rožanj je niska planina (606 m), koja se nalazi između Takova i Čačanske kotline zapadno od Brđana.

Rađevina


Rađevina
Rađevina je oblast u severozapadnoj Srbiji između planina Vlašića, Cera, Jagodnje i Sokolskih planina. Dolinom Jadra povezana je sa Mačvom i Panonskom nizijom, a zajedno sa Azbukovicom čini Gornje Podrinje. To je pretežno brdsko-planinski kraj, pun šuma i pašnjaka ispresecanih bistrim i brzim rečicama. Najveći vrh u brdskom delu je Košutnja stopa na Jagodnji (940 m). Njen najveći deo pripada Opštini Krupanj.

Povlen


Povlen
Povlen je najviša planina na obodu Panonskog basena u Srbiji i nalazi se na tridesetak kilometara jugozapadno od Valjeva. Čine je više vrhova, od kojih su tri najvažnija: Mali Povlen (1347 m), Srednji Povlen (1301 m) i Veliki Povlen (1271 m). Dužina planine koja se proteže dinarskim pravcem iznosi oko
35 km. Pripada uporedničkom vencu valjevskih planina koje su produžetak starovlaške visije. Povlen je krečnjačka planina. Lanac planina započinje Suvobor, zatim Maljen, na koji se nadovezuju Magleš, Povlen, Jablanik pa uporedo Bobija i Medvednik, a potom Sokolska planina, Jagodnja, Boranja i na kraju se Gučevo strmo spušta ka Loznici.

Podrinje


Podrinje
Oko donjeg toka reke u srbijanskom Podrinju izdvaja se nekoliko mikroregija: Azbukovica, Rađevina, Jadar (u slivu Jadra) i Lešnica.

Valjevska Podgorina


Valjevska Podgorina
obuhvata sliv gornje Kolubare – valjevske planine Medvednik, Jablanik i Povlen i Valjevsku kotlinu.

Orovica (Ovčar banja)


Orovica (Ovčar banja)
Nalazi se u Zapadnoj Srbiji na prostoru koji nosi istorijsko ime Crna gora. Prostire se između Kablara na istoku, Zapadne Morave na jugu, Gornje Dobrinje na severu i puta Jelen Do-Papratište-Srednja Dobrinja na zapadu.

Medvednik


Medvednik
Prostire se oko 25 km zapadno od Valjeva. Planina se nalazi između rečnih tokova Jablanice i Obnice sa istoka, Ljuboviđe sa zapada, Pecke i gornjeg toka Jadra sa severa dok je na jugu planina Jablanik. Karakterističan hrbat dug je oko 5 km. Vrh Medvednika je jedva uočljivo uzvišenje na skoro horizontalnoj gredi, zaravni koja se pruža pravcem zapad-istok u dužini od 3 km. Osnova je od starijih metamorfita i dijabaza, a greben od mezozojskih krečnjaka. Obrasla je šumom. Planina je ime dobila, kako narod priča, po sličnosti siluete planine sa medvedom koji leži. Ili po medvedima koji su naseljavali njegove šume.

Maljen


Maljen
Maljen je planina koja se nalazi južno od Valjeva. Pruža se uporedničkim pravcem u dužini od oko 25 kilometara između Magleša na zapadu i Suvobora na istoku. Na zapadu se planina prostire do prevoja Bukovi preko kojeg prelazi put Valjevo-Kosjerić. Na istoku se nalazi vrh Rior koji pre pripada Maljenu nego Suvoboru. Magmatski peridotiti (harcburgiti) su najzastupljeniji u geološkoj građi.
Najpoznatije turističko mesto na planini Maljen su Divčibare koje se nalaze na visini od oko 980 metara iznad mora. Visoravan Divčibare duga je oko 7 i široka okko 3 km. Pored šuma Maljen je poznat po svojim cvetnim livadama i šumama. Ima četiri rezervata prirode. Poseban ukras ove pitome planine je beli narcis.

Magleš


Magleš
Magleš ili Maglješ je planina udaljena 23 km južno od Valjeva. Pruža se pravcem zapad-istok u dužini od oko 4 km. Može se smatrati i istočnim delom, ogrankom, većeg i poznatijeg Povlena. Padine Magleša su neobično lepe sa naizmenično poređanim vrtačama i livadama, šumama i prekrasnim vidicima.

Jelova gora


Jelova gora
Na 15 km udaljenosti i severozapadno od Užica se prostire planina Jelova Gora, poznata po gustim bukovim šumama, borovnici i razvijenoj mreži šumskih puteva pogodnih za planinarenje. Najviši vrh je Jelina glavica (1011 m).
Kablar
Prostire se između Zapadne Morave i njenih pritoka Kamenice i Asanovca na 15 km od Čačka i 155 km od Beograda. Kablar je visok 889 metara. Sa planinom Ovčar gradi Ovčarsko-kablarsku klisuru, kroz koju protiče reka Zapadna Morava. Geološku građu čine trijaski masivni krečnjaci. Stene njegovih litica okrenutih prema klisuri čine ovu planinu mnogo značajnijom nego što to govori nadmorska visina najvišeg vha. Nedaleko od Kablara se nalazi poznato turističko mesto Ovčar Banja.

Jagodnja


Jagodnja
Prostire se između Boranje na severu, Sokolske planine i rečice Uzovnice na istoku, Drine na zapadu i jugu i Krupnja na severoistoku. Jagodnja je niža planina, sa najvišim tačkama Mačkov kamen (923 m) i Košutnja stopa (939 m). Sa najvišeg dela pruža se izvanredan i prostran pogled na Drinu i Bosnu. Najpogodniji prilaz Jagodnji je od Krupnja, od kojeg vodi asfaltni put ka Mačkovom kamenu. Izgrađena je od škriljaca u čijoj su povlati krečnjaci, peščari i eruptivi. Od širokog temena planine spuštaju se površi ka Drini i Jadru. Mačkov kamen je bio poprište bitke u Prvom svetskom ratu, 1914. godine između srpske i austrougarske vojske.

Jablanik


Jablanik
Nalazi se oko 45 km jugozapadno od Valjeva između Povlena na istoku, Medvednika na severu i Bobije na zapadu. Jablanik je planina u zapadnoj Srbiji, u grupi Valjevskih planina. Pored Jablanika prolazi put Valjevo – Rogačica preko prevoja Debelo brdo koji se nalazi jugoistočno od planine. Najviši vrh je Jablanik sa 1275 m. Izgrađena je pretežno od dijabaz-rožanaca, delom od serpentina, a najviši delovi građeni su od trijaskih krečnjaka. Godišnje prima 1800 mm padavina. Na travnim pašnjacima na visokim zaravnima sagrađene su pojate.

Gučevo


Gučevo
Niska planina zapadne Srbije prostire se pravcem severozapad-jugoistok u dužini od oko 20 km. Gučevo je planina koja se izdiže iznad Loznice i Banje Koviljače, severno od Boranje i u prostoru koji Drina polulučno zatvara sa zapada i severozapada. Na severu je Jadar, na zapadu Drina, na jugu Borinska reka, na istoku rečica Korenita. Najviša tačka se nalazi na 779 m i zove se Crni vrh. Spada u grupu Podrinjskih planina. Jugoistočni deo se zove Kulište i sastavljen je paleozojskih škriljica, preko kojih su nataloženi trijasni krečnjaci sa naslagama antimona. Severozapadni deo se sastoji od peščara i konglomerata preko kojih leže kredni krečnjaci sve do temena. To teme je valovito i zbog krečnjačke podloge skrašćeno. U neposrednoj blizini Crnog vrha podignut je spomenik i kosturnica srpskim i austrougarskim ratnicima izginulim na ovom prostoru 1914. godine u Prvom svetskom ratu.

Gojna Gora


Gojna Gora
Kao i istoimeno selo, nalazi se istočno od Kosjerića, severozapadno od Ovčar Banje u predelu Crna Gora.

Drmanovina


Drmanovina
Nalazi se u Zapadnoj Srbiji zapadno od Kosjerića, južno od Seče Reke. Prostire se u istorijskom predelu Crna gora.

Crnokosa


Crnokosa
Zapadno od Skrapeža, između Kosjerića na severu i Požege na jugu, u istorijskom području Crna Gora nalazi se planina Crnokosa.

Cer


Cer
Nalazi se nedaleko od Šapca u severozapadnom delu Srbije. Od Šapca je udaljen 35 km, a od Beograda 100 km. Cer (687 m) pripada flišnim planinama, dug je oko 20 km, a širok 8 – 10 km. Najviši vrh se zove Šančine ali ga pogrešno nazivaju i Kosanin grad. Osnovni pravac pružanja grebena je od jugoistoka ka severozapadu. To je plutonit, lakolit i horst planina. Diže se istočno od donje Drine, a južno od Mačve. Bilo mu je od granita kojeg opkoljavaju škriljci i karbonski krečnjaci.
Planina je ime dobila po brojnim stablima drveta cer. Planina je prilično šumovita, nije naseljena, poseduje najviše bukvinog, hrastovog i grabovog drveća. Poznat je po istorijskoj bici avgusta 1914. Rudonosan je što je bilo poznato još u rimsko doba te predstoji reaktiviranje rudarenja.

Boranja


Boranja
Boranja je dinarska planina Podrinja u zapadnoj Srbiji. Na jugu je Jagodnja, na severu Gučevo, na zapadu se prostire do Drine i Malog Zvornika, na istoku je Krupanj. Boranja se pruža od jugozapada ka severoistoku što je drugačije od uobičajenog Dinarskog pravca prostiranja. Njena najviša tačka je Crni vrh (856m) i spada u grupu rudnih planina. Od razvođa rečne doline su upravljene mahom prema zapadu i severozapadu a neke prema jugu i jugoistoku. Doline su često krivudave te su zbog toga i razvođa mestimično krivudava i razlomljena, a negde i stupnjevita. Svaki od stupnjeva predstavljaerozivni pod, koji su stanovnici iskoristili za podizanje kuća. Kod nekih boranjskih potočnih dolina donji delovi su dublji nego gornji. Ima oblik štita i granitno jezgro koje opkoljavaju škriljci (kao kod Cera). I Boranja je plutonit i horst planina koja se od Cera razlikuje prisustvom paleovulkanskih kupa (stare erupcije).

Bobija


Bobija
Planinu nazivaju Tornička Bobija, Bobija ili Orovička planina. U podnožju planine su sela Gornja i Donja Orovica, a na planini je selo Tornik. To je planina u Zapadnoj Srbiji u predelu pod nazivom Azbukovica, nalazi se između desne obale Drine, Sokolskih planina, Jablanika, Medvednika i kanjona Trešnjice. Na istoku je sa visoravni visokom oko 1000 m povezana sa Jablanikom i Povlenom. Smatra se da cela visoravan, sve do podnožja Jablanika pripada Bobiji. Bobija je udaljena od Ljubovije 30 kilometara, a od Bajine Bašte i Valjeva koji kilometar više. Najviši vrh nosi naziv Tornička Bobija i visok je 1272 metara. Bobiju krase četinarske i bukove šume, pašnjaci i proplanci. Za stanovništvo u selima na padinama Bobije proizvodnja maline predstavlja glavni izvor prihoda.

Azbukovica


Azbukovica
Azbukovica je brdsko-planinsko područje u zapadnoj Srbiji, na granici sa Bosnom i Hercegovinom. To je uska i izdužena regija između Drine na jednoj i Sokolske planine i Povlena na drugoj strani. Njeno središte je varošica Ljubovija. Na severozapadu je opština Mali Zvornik, na severu opština Krupanj, na severoistoku Osečina, na istoku Valjevo, a na jugu Bajina Bašta. Azbukovicu preseca nekoliko bujičnih reka koje se ulivaju u Drinu a najpoznatije su Trešnjica i Ljuboviđa.

Vujan


Vujan
Vujan je planina južno od Gornjeg Milanovca. Najviši vrh je Veliki Vujan (856 m). Planina je skoro u celosti pokrivena gustom listopadnom šumom, osim na obroncima prema reci Despotovici koji sa obroncima Ilijaka (510 m) čine Brđansku klisuru. Na planini se nalazi manastir Vujan, osnovan u XIII veku.

Venčac


Venčac
Venčac je planina koja se nalazi u blizini Aranđelovca. Bogata je poznatim venčačkim mermerom od koga su sačinjene mnogobrojne skulpture koje krase park Bukovičke banje, česmu u Knez Mihailovoj u Beogradu, fasadu crkve na Oplencu, deo zgrade Bele kuće u Vašingtonu itd. U geološkom sastavu su najzastupljeniji škriljci i mermeri, ima nadmorsku visinu od 658 m.

Rudnik


Rudnik
Prostire se između Gornjeg Milanovca i Topole i najviša je planina Šumadije (Cvijićev vrh ili Veliki Šturac, 1132 m). Diže se severozapadno od Kragujevca, skoro u sredini Šumadije. Sastavljen je od škriljaca, konglomerata, krečnjaka, peščara i laporca kroz koje se probijaju magmatske stene. Predstavlja njen hidrografski čvor, razvođe prema slivovima Save, dveju Morava i Kolubare. Naziv potiče od ruda, pre svega olova i cinka. Planina je izgrađena od škriljaca, krečnjaka i fliša koje probijaju eruptivi. Vrh Ostrovica (758 m) je izgrađena od riolita i ima oblik paleovulkanske kupe. Idući prema severu planine šumadijske grede su sve niže.
Zahvaljujući izuzetnoj šumovitosti, prirodnim stazama zdravlja i blizini velikih gradova, Rudnik je pogodan za razvoj letnjeg i zimskog zdravstvenog, školskog, sportskog i lovnog turizma.

Kotlenik


Kotlenik
Kotlenik je planina u visokoj Šumadiji, između Gruže i Zapadne Morave kao i niske presedline kod Bumbarevog brda, severno od Kraljeva. Pripada grupi šumadijskih planina. Najviši vrh je Veliki vrh, na visini od 749 metara nadmorske visine. Prema geološkoj starosti i osobinama, vrh Kotlenika odgovara kupi ugašenog vulkana, u geološkom sastavu preovlađuju magmatski andeziti. Na temenu planine izduženom uglavnom od juga ka severu ređaju se vrhovi Čemernica (487 m), Borča (508 m), Kraljica
(578 m), Šiljata kosa (590 m), Klupe (549 m), Crni vrh i V. Livada (748 m), Gradinčica (700 m), Orlovi (667 m), Veliki vrh (749 m) i drugi. Središnji delovi planine su pod šumom. Planina je izdužena oko 21 km, na severu je šira (do oko 10 km), na jugu se klinasto sužava, te između Šumarica i Vitanovca dostiže oko 3 km.

Kosmaj


Kosmaj
Kosmaj (626 m) je planina u Srbiji, u okolini Sopota. Posle Avale je najniža planina u Šumadiji. Na njemu se ističu tri vrha: Mali, Goli i Rutavi. Glavni greben Kosmaja polumesečastog je oblika i pruža se u pravcu jugozapad-severoistok. Iako je Kosmaj niska planina, ipak svojim izgledom u vidu ostrva dominira u ovom delu niske Šumadije, iznad valovitog neogenog pobrđa, raščlanjenog blagim rečnim dolinama. Izgrađen je od serpentina, krednog fliša, granita i eruptiva. Diže se kao ostrvo sa površi od 320 metara nadmorske visine.
Naziv Kosmaj nastao je od keltske reči cos (šuma) i predindoevropske reči maj (planina). Međutim, Rimljani su Kosmaj prilagodili mitologiji jer je dobio značenje casa Maiac - stanište boginje Maje. U rimskoj epohi, Kosmaj je bio značajno rudarsko središte. Verovatno se ruda gvožđa iskopavala na Kosmaju i pre dolaska Rimljana.

Juhor


Juhor
Juhor (775 m) je planina Šumadije između Velike Morave na istoku i Levča na zapadu, Temnića na jugu i Belice na severu. Pruža se u pravcu sever-jug. To je stari horst i spada u rodopske planine. Juhorskim plutonit sa jezgrom od granita izdužen je meridijanski 22 km. U građi su zastupljeni i škriljci (gnajs i mikašist).

Ješevac


Ješevac
Na severu preko reke Gruže nalazi se Rudnik, na zapadu je Vujan i Gornji Milanovac, na istoku je Gružansko jezero, na jugu je Čačansko-kraljevačka kotlina, ma jugoistoku Kotlenik. Crni vrh (902 m) je najviši vrh planinske celine. Ješevac obuhvata niz kupastih, uglavnom šumovitih vrhova visine 500 – 900 metara nastalih vulkanskom aktivnošću u dalekoj prošlosti, geološki sastav čine magmatske stene.

Gledićke planine


Gledićke planine
Nalaze se južno od Kragujevca i istočno od Kraljeva, dobile su ime po selu Glediću, a po narodnom predanju zbog toga što se sa njih daleko gleda. Ili možda od drveta gledič koga ima na planini. Prostiru se u dinarskom pravcu severozapad-jugoistok u dužini od 35 km između Lepenice na severu, Gruže na zapadu, Levča na istoku i do Zapadne Morave na jugu. Morfologiju karakteriše valoviti venac vezanih vrhova u čijem se južnom delu nalazi najviši vrh Samar (922 m), a posle njega Dulenski Crni vrh (897 m). One su, posle Rudnika najviše šumadijske planine. Na planini se ističe oko 700 m visoka zaravan, a u geološkoj strukturi karakterističan je ’’šumadijski fliš’’, karbonatno-peščarski i peščarsko-glinoviti sedimenti.

Crni vrh


Crni vrh
Kragujevački Crni vrh (707 m) je planina između Kragujevca i Jagodine, dobio je naziv po crnom izgledu koji su mu davale prostrane šume. Oivičen je rekama Belicom, Ždraljicom, Lepenicom i Velikom Moravom. Spada u Rodopske, niže planine u Šumadiji, u sastavu preovlađuju metamorfne stene. U odnosu na ostale šumadijske planine najbogatiji je pećinama i slapovima. Na njemu se nalazi najizdašniji izvor u Šumadiji (Vrelo u Gornjem Štiplju sa oko 50 l/sek).

Bukulja


Bukulja
Bukulja je planina u Šumadiji, u čijem podnožju se nalaze Aranđelovac i Bukovička banja, a njen najviši vrh je visok 696 metara. Asimetrična je u meridijanskom profilu zbog izrazitog raseda na severnoj strani. Jezgro je od granita, pokriveno i opkoljeno škriljcima i mermerima (plutonit-lakolit). Ona jevulkanskog porekla, što dokazuje prisustvo granitnih stena. Obrasla je bukovom, grabovom i hrastovom šumom, a naziv planine potiče od reči bukulj – deminutiva slovenske reči buk. Pogodna je za pripreme sportskih ekipa, a obeležene pešačke staze vode od parka Bukovičke banje do vrha planine. Na vrhu se nalazi hidrometeorološka stanica, a na njenim obodima je Garaško jezero. Predstavlja omiljeno izletište Aranđelovčana i banjskih gostiju, a poseduje više ugostiteljskih objekata. Na njoj se nalazi izvorište gazirane mineralne vode ’’Knjaz Miloš’’.

Avala


Avala
Avala je niska planina, 16,5 km južno od Beograda. Predstavlja severni kraj šumadijske grede, koja se od Rudnika provlači kroz nisku Šumadiju i predstavlja razvođe između slivova Save i Dunava. Visoka je 511 m (ranije 506 m) i uzdiže se oko 200 m iznad okolnog talasastog terena. To je najniža planina šumadijske grede, najisturenija ka severu. Lakolit kupastog oblika nad pinosavskom i ripanjskom površi izgrađen je u osnovi od serpentina sa povlatom od krečnjaka i fliša. Mineral avalit dobio je ime po Avali na kojoj je pronađen.
Još je knez Miloš 1859. godine doneo odluku da se Avala zagradi i zaštiti, a 1936. godine je proglašena nacionalnim parkom. Prezidijum Narodne Skupštine 1946. godine donosi odluku da bude proglašena dobrom od opšteg značaja. Na zaštićenom području ima oko 600 biljnih vrsta. Ima lekovotih biljnih vrsta, a neke biljke predstavljaju prirodne retkosti, kao što su zanovet, zlatan i zelenika. Avala je dobro pošumljena samoniklim drvećem, a jednim delom je pod zasađenom borovom šumom. Jedno je od omiljenih izletišta Beograđana. Krajem 2007. godine je Skupština grada Beograda proglasila Avalu zaštićenim prirodnim dobrom sa ukupnom površinom od 489 hektara.

Vršačke planine


Vršačke planine
Vršačke planine (rum. Munţii Vârşeţ, često zvane i Vršački breg, rum. Dealurile Vârşeţului) se uzdižu usred Panonske ravnice u jugozapadnom delu Banata. Pružaju se u pravcu istok-zapad, u dužini od 19 kilometara, sa najvećom širinom od 8 kilometara. Površina im je 170 kvadratnih kilometara, od čega je u Srbiji 122, a u Rumuniji 48 kvadratnih kilometara. Gudurički vrh, sa 639 m nadmorske visine, najviša je tačka ovih planina i cele Vojvodine. Od ostalih vrhova poznati su Lisičija glava (590 metara), Đakov vrh (449 m) i Vršačka kula (399 m). Severna padina je strma, dok se južna postepeno spušta u pobrđe, gde se nalaze vršački vinogradi. Vršačke planine spadaju, zajedno s Fruškom gorom, u ostrvske planine, jer su nekada bile ostrvo u Panonskom moru. Čine najseverniji izdanak srpsko-makedonske planinske mase, iako se u starijoj literaturi može pronaći pogrešan podatak o njihovoj pripadnosti Karpatima. Sa planina se pruža pogled na Vršac, Vojvodinu i Rumuniju.
Izgrađene su od gnajsa probijenog granitom, pokrivenih neogenim sedimentima (gline i peskovi).

Fruška gora


Fruška gora
Fruška gora (mađ. Tarczal, lat. Alma Mons) je ostrvska planina i nacionalni park u Sremu. Najveći deo Fruške gore se nalazi u Srbiji, Vojvodini, dok mali deo zalazi u istočnu Hrvatsku, u Vukovarsko- srijemsku županiju. Prostire se dužinom od oko 75 km i širinom od 12 do 15 km i zahvata površinu od 255 km2. Fruška gora je 1960. godine proglašena nacionalnim parkom i time je postala prvi nacionalni park u Srbiji. Najviši vrh je Crveni Čot (538 m).
Izgrađena je od raznovrsnih stena: škriljaca, serpentina, granita, bazalta, andezita, dacita, krečnjaka, konglomerata, neogenih glina, peskova i lesa. Ona je niži horst i lakolit. Predstavlja zaostali deo duboko potonulog panonskog kopna koje je tokom neogena činilo pučinsko ostrvo Panonskog mora. Tokom kvartara vetrovi su na njenim padinama nataložili les.